Krećemo od dvije grupe potreba: svakodnevno pijenje i povremeno posluženje gostiju. U malom prostoru cilj nam je smanjiti broj tipova, a zadržati funkcionalnost. Zato biramo čaše koje pokrivaju više pića uz najmanje kompromisa.
Prvi korak je mjerenje ormarića: visina police, dubina i korisna širina po segmentima. Posebno provjeravamo da li vrata i šarke oduzimaju prostor pri zatvaranju. Na osnovu mjera odlučujemo da li se oslanjamo na slaganje, viseći držač ili jednu policu rezervisanu za čaše.
Zatim pravimo raspored po učestalosti korištenja: najčešće čaše idu na najdostupniju policu u prvoj liniji. Rjeđe korišteni komadi mogu biti pozadi ili na višoj polici, ali i dalje sigurni za dohvat. Tako izbjegavamo da se svakodnevno “kopa” kroz setove za goste.
Za vodu i sok upoređujemo niske tumblere i visoke čaše: tumblere se češće mogu slagati i stabilnije stoje, dok visoke štede širinu ali traže više visine police. Ako imamo ograničenu visinu, biramo srednju visinu koja radi i za sok i za vodu. Materijal biramo tako da podnosi češće pranje bez brzog matiranja.
Kod čaša za vino najčešća dilema je univerzalna čaša naspram odvojenih za crno i bijelo. U malom prostoru obično pobjeđuje univerzalna: jedna forma pokriva većinu situacija i lakše se uparuje u set. Biramo stabilniji stalak i umjerenu visinu kako bi stale na policu i bile manje osjetljive pri odlaganju.
Razmatramo višenamjenske čaše naspram specijalizovanih (npr. za koktele): višenamjenske smanjuju broj komada i olakšavaju organizaciju. Ako povremeno pravimo koktele, radije dodamo jedan mali set alata nego čitavu liniju novih čaša. Time ostajemo fleksibilni bez pretrpavanja ormarića.
Za goste planiramo “komplet koji se brzo vadi”: npr. 6 istih čaša koje mogu poslužiti za vodu, sok ili bezalkoholna pića. Ako često dolazi više ljudi, radije povećamo broj istih komada nego uvodimo nove oblike. Set držimo u jednoj zoni ormarića ili u kutiji/košari koja se lako izvlači.
Sklopive i modularne opcije poredimo s klasičnim staklom: modularne su praktične kada je prostor kritičan, ali mogu imati drugačiji osjećaj u ruci i zahtijevati pažljiviji odabir kvalitete. Ako idemo na ovu varijantu, testiramo stabilnost i način slaganja prije kupovine većeg broja. Tako izbjegavamo da dobijemo sistem koji je uredan na papiru, a nepraktičan u praksi.
Slaganje bez oštećenja rješavamo pravilima: ne slažemo tanke rubove direktno jedan na drugi i izbjegavamo prevelik pritisak. Koristimo tanke razdjelnike, podmetače ili barem rotiramo komade da se ne trljaju uvijek na istoj tački. Čaše s ravnijim dnom i širim otvorom su obično zahvalnije za sigurno slaganje.